Michael Douglas i njegova obitelj ovih su dana sretni. Nalazi su pokazali da se tumor grla, barem zasad, povukao. Točnije, u intervjuu za američku televizijsku kuću NBC, dvostruki je oskarovac izjavio rekao kako je uspješno pobjedio bolest s kojom se borio od kolovoza prošle godine.
- Tumor je u potpunosti nestao, a s obzirom na ono što znam o toj vrsti raka, izgledno je da sam pobijedio bolest - sa smiješkom na licu rekao je 66-godišnji glumac . Njegova priča, dakako, nije završena. Dodao je kako svaki mjesec mora obaviti određene pretrage, da bi bio siguran da je izliječen. Douglas je kako stvari trenutno stoje, dobro je reagirao na skupu kemoterapiju i zračenje. No, koliko će zatišje potrajati, bez obzira na potrošene dolare, nitko ne može znati. I liječnici bi rado izbjegli prognoze naprosto zato što kod zloćudnih bolesti dva i dva gotovo nikad nisu četiri, a ni dubina vlastitog ili državnog džepa nije uvijek jamstvo preživljavanja.
Što kaže država
Činjenica je da će češće dulje živjeti oni kojima su novi, učinkovitiji lijekovi dostupniji nego oni koji rak liječe tek toplom vodom jer za više nemaju novca. Najbolje se to vidi u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje novac odlučuje o razini zdravstvene zaštite ne samo kod raka. U Europi, pa tako i kod nas u Hrvatskoj, gdje je sustav više socijalno orijentiran, liječenje gotovo isključivo ovisi o državnom zdravstvenom proračunu, i to je zapravo odlučujuće i u tome koji će se novi lijekovi registrirati u nekoj državi i koliko vrijedi život, odnosno koliki si godišnji trošak za jednog bolesnika država može priuštiti.
U Hrvatskoj je riječ o približno 45 tisuća dolara, a primjerice u Švedskoj o 200 tisuća dolara.
Ponekad život, a još više kvaliteta života ne samo bolesnika sa zloćudnim bolestima, ne ovisi o dubini džepa, već o primjerenoj terapiji. Naime, farmaceutska industrija kod ulaganja u nove lijekove ipak se vodi mogućim profitom. Ako je neka bolest rijetka, i interes za otkrivanje primjerenog lijeka će izostati.
Skupa istraživanja
Na to stalno upozoravaju liječnici koji se bave rijetkim bolestima od kojih u pojedinim zemljama obole tek dva, tri ili možda desetak pacijenata.
Podaci Europske unije govore da na starom kontinentu oko 30 milijuna ljudi boluje od neke rijetke bolesti - koju definira kao onu od koje boluje manje od jedne na svake dvije tisuće osoba. Iako Unija od 1999. godine odobrava financijske poticaje za razvoj terapija za rijetke bolesti, a ti bi lijekovi mogli poboljšati zdravstveno stanje nekoliko desetaka milijuna ljudi samo u Europi, proizvođači se još uvijek vode tržišnom logikom. Da bi u deset godina (toliko prosječno vrijedi patent) farmaceutska industrija vratila uloženo ili treba znatno više pacijenata ili bi cijena lijeka trebala biti tolika da je zaista mogu platiti samo oni koji doslovno plivaju u novcu, poput filmskih, pjevačkih i sportskih zvijezda ili vlasnika velikih međunarodnih korporacija.
Važne su smjernice
Slavni su za industriju ipak rijetke žrtve pa se farmaceuti tek ponekad upuštaju u takve neizvjesne karitativne avanture.
No, u posljednje vrijeme sve je više rasprava o tome koliko mogu rasti troškovi zdravstvene zaštite. Gotovo sve zemlje koje imaju socijalno zdravstvo strahuju da će što lijekovi, što tehnologija te sve dulji životni vijek u idućih desetak godina povećati potrošnju u zdravstvu toliko da je neće moći platiti ni najbogatiji. Zbog toga se ubrzano sve više vremena troši na smjernice ili, bolje rečeno, naputke liječnicima koga, koliko i na koji način treba liječiti pojedinim skupim lijekovima jer ih “nema za sve”.
Od farmaceutske se industrije traži da uz nove lijekove radi testove za ispitivanje njihove učinkovitosti u pojedinog bolesnika.
Krojenje terapije
Nerijetko se naime događa da neki skupi lijek dobiju svi oboljeli od neke bolesti, ali onda se pokaže da na njega primjerice reagira tek desetak posto, čime se cijena liječenja znatno povećava.
Zato se sve više, uz pomoć različitih testova kroje ciljane terapije koje učinkovito pomažu određenom dijelu pacijenta
Sve to govori da se život i zdravlje ne mogu uvijek kupiti, bez obzira na dubinu džepa, ali i potvrđuje da je bogatima, ako ništa drugo, život ma koliko trajao ipak kvalitetniji zahvaljujući dostatnim dolarima, eurima, pa i kunama.
Misterij raka koji se pojavljuje - niotkud
Misterij naglog nastanka raka, koji se pojavljuje “niotkud”, otkrili su nedavno britanski znanstvenici. Oni tvrde da jedna apokaliptična “eksplozija” u stanici može učiniti golemu štetu u njezinu DNK te omogućiti nagli nastanak zloćudne bolesti.
Izvješće iz britanskog Wellcome Trust Sanger Instituta u suprotnosti je s dosad uvriježenim mišljenjem da je rak uvijek posljedica stotina, pa i tisuća mutacija u stanicama koje nastaju tijekom života. Britanski znanstvanici smatraju da bez obzira koliko ljudi živjeli zdravo može im se dogoditi da rak dobiju u samo nekoliko mjeseci. Otkriće se temelji na proučavanju genetskih nedostataka 750 tumora. U većini slučajeva radilo se o tumorima koji su nastajali godinama, no barem jedan od 40 tumora ne odgovara standardnom obrascu nastajanja, kaže se u časopisu Cell koji je objavio izvješće. Drugim riječima, neke su se zloćudne bolesti pojavile doslovno preko noći. Istraživač dr. Peter Campbell rekao je da su rezultati iznenadili i znanstvenike jer se pokazalo da u jednoj stanici može eksplodirati jedan ili više kormosoma na stotine sitnih dijelova. Ako se takva stanica ne uspije sama oporaviti, oštećenje DNK ostavlja put za brzi razvoj raka.
Uložili su sve u borbu s bolesti
Tomislav HorvatinčIć: 182 dana je proveo na kemoterapiji
U dobi od 40 godina jednog je jutra vidio neobično crvenilo na nozi, a kada je otišao na pregled, liječnici su mu rekli da ima rak kostiju. U to vrijeme to je bila bolest koja je imala stopostotnu smrtnost i Tomo Horvatinčić se zaputio na liječenje u Beč, gdje su ga operirali i nastavio se liječiti. Uslijed naporne kemoterapije Horvatinčić je izgubio kosu i smršavio 30 kilograma. Na kemoterapiji, koja mu je promijenila život, proveo je 182 dana, a jednom je rekao da nakon tog iskustva drukčije gleda na život i ljude oko sebe.
Ćiro Blažević: Tumor, na sreću, nije metastazirao
Najstariji mladić, kako ga vole zvati, Ćiro danas ni po čemu ne odaje osobu koja ja preživjela rak. Ispričao je jednom kako mu je najteži trenutak u životu bio kad su mu liječnici rekli da ima rak prostate.
- To ti je, sine, kao da ti kažu da si mrtav ili da ideš doživotno u zatvor - bio je Ćirin komentar tog iskustva.
Ćiro je prošao detaljne preglede dok mu nisu postavili dijagnozu, ali takav kakav jest, nakon razgovora s liječnikom, rekao mu je:
- Još ću ja tebi govor držati na sprovodu!
Trener svih trenera sam se dao u potragu za najboljim liječnicima, bolnicama i tretmanima i tako je na kraju završio kod poznatog dr. Georga Bartscha u Inssbrucku (koji je operirao i glumca Roberta De Nira), gdje mu odstranjen tumor koji, na sreću, nije metastazirao.
Goranko Fižulić: Operirao ga robot u klinici Mayo u SAD-u
- Da na vrijeme nisam otkrio karcinom prostate, otišao bih s ovog svijeta vrlo brzo. Nije bio bezazlen, bio je fatalan i smrtonosan za mene - rekao je Goranko Fižulić nakon povratka iz SAD-a, gdje je operiran u slavnoj klinici Mayo.
Vlasnik Magme svoju je bolest otkrio slučajno, na redovitom pregledu, u jesen 2009., kada mu je dijagnosticiran adenokarcinom. U jednom intervjuu je izjavio kako se nije uplašio kad su mu liječnici priopćili dijagnozu jer se već jednom suočio s tom bolešću, i to 1992., kada je od nje obolio njegov otac.
- Imam razvijenu obrambenu logiku da se svaki problem može riješiti, pa sam smatrao da se može riješiti i to. Cijeli sam život rješavao probleme u kojima sam se zatekao i tako sam pristupio svojoj bolesti - komentirao je nakon povratka kući.
Za operaciju na klinici Mayo u Rochesteru odlučio se zato što se tamo obavljaju robotske operacije kojima se uspješno otklanjaju tumori prostate. Za bolest je znala samo njegova supruga Biserka. Sin i kći nisu znali da im je otac bolestan jer ih nije želio opterećivati problemom koji ne mogu riješiti.
Slavni u borbi s rakom
Kylie Minogue
Samo tri dana nakon što je 2005. objavila da ima rak, Kylie je otišla na operaciju u Melbourneu, a u Parizu je šest mjeseci išla na kemoterapiju, i to na prestižnom institutu Gustave-Roussy. Početkom 2006. objavila je da je liječenje bilo uspješno, ali i dalje je nastavila s terapijama. Prije dvije godine je otkrila da su joj liječnici na prvom pregledu dali krivu dijagnozu i rekli da kvržica koju ima nije ništa strašno. Kylie Minogue toliko se trudila potaknuti žene na mamografiju da je nagli porast pregleda nazvan Kylie efekt.
Steve Jobs
U vrijeme kad je obolio 2004., rak gušterače obično se nije operirao, ali Jobs je prihvatio mogućnost operacije radikalnom novom metodom kojom se dio gušterače odstranjuje. Jobs je odbio klasično liječenje i nije išao na kemoterapiju. Na posao se vratio pet mjeseci nakon operacije i potvrdio da je tretman uspio. Pretpostavlja se da su mu morali transplantirati jetru, ali to nikada nije priznao.
Lance Armstrong
Kad su mu prvi put postavili dijagnozu, rak prostate već se bio proširio na pluća, mozak i trbuh. Liječnici su mu dali dva posto šanse za preživljavanje, a Armstrong je izabrao alternativni način kemoterapije koji je trajao tri mjeseca. Otišao je na dvije operacije, kojima su mu odstranili tkivo zahvaćeno karcinomom, uključujući i dvije lezije na mozgu. Armstrong je odabrao najjače i najagresivnije metode liječenja i nastavio se aktivno baviti sportom kad god je mogao. Tri godine nakon dijagnoze bio je ponovno u top-formi i vozio Tour de France.
Nelson Mandela
Obolio je od raka prostate 2001., a liječio se kemoterapijom sedam tjedana. Mandeli je rak otkriven u vrlo ranoj fazi i liječnici su mu odmah rekli da mu hitna terapija znatno povećava šanse za oporavak. U zatvorskoj ga bolnici nisu adekvatno liječili i pa se tumor vratio petnaestak godina kasnije. Nakon dobre sedmotjedne kemoterapije liječnici su mu rekli da se rak potpuno povukao i do danas se nije vratio.
Fran Drescher
Slavna “dadilja” oboljela je od raka maternice, a trebalo je dvije godine da liječnici utvrde pravu dijagnozu. Fran Drescher je svoju borbu protiv raka opisala u knjizi “Cancer Schmancer”. Na preporuku liječnika otišla je na operaciju odstranjivanja maternice, a liječnici su preporučili i kemoterapiju, od koje je odustala nakon preporuka nekoliko stručnjaka. Nedavno je rekla da nikada nije požalila zbog svoje odluke.
Olivia Newton John
Rak dojki joj je dijagnosticiran 1992. godine i Olivia Newton John nije dugo čekala s operacijom jer su joj liječnici kasno ustanovili bolest. Podvrgnula se radikalnom tretmanu, ali se jako bojala efekata kemoterapije. Na nagovor prijateljica ipak ju je prošla, a akupunktura i homeopatija pomogli su joj, kaže, da ostane jaka u borbi s rakom.
Michael Douglas
Rak grla mu je dijagnosticiran u vrlo uznapredovalom stadiju i njegova obitelj se već pripremila na najgore. Douglas je imao samo pedesetpostotne šanse da se uspije izliječiti. Odmah je krenuo na vrlo iscrpljujuću kemoterapiju. Unatoč drastičnim nuspojavama nastavio je mjesecima s tretmanima, a kada je imao snage, bavio se sportom kako bi mišiće održao što je moguće jačim. Priznao je da je uzrok raka pušenje.