Francuska je u šoku. Tri Kurdkinje pronađene su mrtve u noći sa srijede na četvrtak , a prema prvim rezultatima istrage ubijene su preciznim hicima u glavu te je, prema svemu sudeći, riječ o klasičnom višestrukom smaknuću.
Tijela ubijenih žena pronađene su na prvom katu francuskog Instituta kurdske zajednice, smještenom u pariškom X arondismanu, dakle u istočnom dijelu samog središta grada.
Jedna od žrtava je 32-godišnja Fidan Dogan, stalna zaposlenica Kurdskog informativnog centra i predstavnica Nacionalnog kongresa Kurdistana sa sjedištem u Bruxellesu. Potvrđeno je i da je druga žrtva Sakine Cansiz bila jedna od osnivačica militantne Radničke partije Kurdistana (stranka koja dulje od 25 godina vodi pobunu protiv turske države u kojoj je poginulo više od 40 tisuća ljudi).
Fidan Dogan (lijevo), Leyla Soylemez (u sredini), Sakine Cansiz (desno)
Treća žrtva, Leyla Soylemez, mlada je aktivistica koja je bila odgovorna za udruženja i prihvat mlađih kurdskih članova. Tijela ubijenih žena pronađena su u noći sa srijede na četvrtak oko 2 sata ujutro iako se pretpostavlja da su ubijene još u srijedu tijekom poslijepodneva budući da je jedan od partnera jedne ubijene žene bezuspješno tijekom dana nastojao stupiti u kontakt sa svojom djevojkom. On je više puta pokušavao ući u centar, no kako iz zgrade nije bilo odgovora, alarmirana je policija.
Leon Edart na čelu Federacije kurdskih udruženja Francuske izjavio je kako su tri žene tijekom srijede bile same u uredima Instituta kurdske zajednice, i vrlo je vjerojatno da su upravo žrtve, ne znajući tko je ispred vrata, ubojici same otvorile vrata.
Navodno su se hici čuli u srijedu oko 18 sati, iako službene potvrde o tome zasad nema. Policija šuti i o motivima ubojstva iako su pojedini članovi ovog radikalnog militantnog pokreta uvjereni da je meta napada upravo 50-godišnja Sakine Cansiz, politička izbjeglica u Francuskoj koja je zbog svojih aktivnosti u RPK vrlo često putovala diljem Europe, najviše u Njemačku, gdje je i najbrojnija kurdska zajednica te u Belgiju.
Sakine je svojevremeno zbog svojeg političkog angažmana već bila zatočena, čak i mučena u Turskoj. Istraga je povjerena antiterorističkoj jedinici, a na mjesto događaja odmah je izašao i francuski ministar unutarnjih poslova Manuel Valls koji je potvrdio da je riječ o višestrukom političkom smaknuću te najavio odlučan obračun s ubojicama.
- Ovo je neprihvatljivo. Policija i tužiteljstvo vode istragu, a uključene su i antiterorističke snage kako bi se ovaj slučaj rasvijetlio - rekao je francuski ministar Valls.
Nakon objave informacije o ubojstvima spontano su se ispred zgrade Kurdskog centra okupile stotine ogorčenih kurdskih prosvjednika, tražeći brzu istragu o ubojstvu triju žena koje su bile same u centru koji nije osiguran nadzornim kamerama.
Atmosfera je tijekom jutra često bila na granici sukoba s velikim brojem okupljene policije. Skupina se razišla nakon što su s mjesta događaja odnesena tijela ubijenih žena, no potaknuti najnovijim smaknućima, kurdska je zajednica pozvala Kurde Europe na masovne demonstracije u Parizu kako bi osudili najnoviji napad.
Članovi kurdske zajednice iza ovog najnovijeg napada vide tursku obavještajnu službu, a pariškim su ulicama uzvikivali: “Svi smo mi RPK”, “Turska ubojica - Hollande i Europa sudionici”.
Ubojstva su se dogodila u trenutku kad su turski mediji objavili da su Ankara i turske tajne službe počeli pregovore s vođom pokreta, uhićenim Abdullahom Öcalanom, koji je 1978. godine i osnovao radikalnu Radničku partiju Kurdistana.
Prema istim je izvorima dogovoren prekid napada kurdskih militanata i razoružanje kurdskih pobunjenika u zamjenu za reforme i veća prava kurdskih manjina u Turskoj. Iako je načelno dogovoren prekid neprijateljstva koje datira još od 80-ih godina, a koje je rezultiralo ubojstvima više od 40.000 ljudi, upućeni ističu i da su sve češće podjele unutar ovog pokreta (koji je u Francuskoj te još nekim europskim zemljama ocijenjen terorističkom organizacijom).
Podjele militanata te sukobi unutar ovog militantskog pokreta navode se kao mogući motiv najnovijih ubojstava.
Kurdska zajednica vrlo je brojna u Francuskoj i okuplja više od 150.000 Kurda, uglavnom iz Turske. Brojnije otvaranje Francuske ovoj imigranstkoj skupini počinje s dolaskom socijalista na vlast 80-ih godina prošlog stoljeća jer su oni bili znatno osjetljiviji na delikatno pitanje kurdskih manjina.
Povijest sukoba: Narod od 35 milijuna ljudi traži državu
Kurdi su narod koji broji oko 35 milijuna pripadnika, s posebnim jezikom, poviješću i kulturom, koji je u postkolonijalnoj podjeli Bliskog istoka ostao bez svoje države. Najveći dio Kurdistana nalazi se u Turskoj, gdje po procjenama živi oko 20 milijuna Kurda koji čine oko 20 posto stanovništva Turske, zemlje koja ne daje puno prava nacionalnim manjinama. Kurdistan je ostao podijeljen između Turske, Iraka, Irana i Sirije.
Rušenjem Sadama Huseina kurdska manjina na sjeveru Iraka stekla je faktično punu autonomiju, a za Tursku problem se dodatno zakomplicirao izbijanjem pobune u Siriji. Napadnuti Asadov režim dopušta iračkim Kurdima da slobodno operiraju u pograničnom području. Turska strahuje od mogućeg stvaranja kurdske autonomne regije uz tursko-sirijsku granicu. U posljednje dvije godine Turska je poduzela niz koraka prema okončanju sukoba, piše BBC: uvode kurdski jezik u škole, vraćaju kurdskim naseljima izvorna imena i olabavili su pravila korištenja kurdskog jezika u izbornim kampanjama. (S. P.)
Krvavi rat i izvan granica Turske
27. studenoga 1978. osnovana Kurdistanska radnička partija PKK
15. kolovoza 1984. PKK pokreće prvu kampanju napada na tursku vojsku
rujan 1992. turska vojska prvi put upada na područje sjevernog Iraka u lovu na pripadnike PKK
ožujak 1993. PKK prvi put objavljuje jednostrani prekid neprijateljstava
kolovoz 1999. uhićeni vođa stranke Abdulah Öcalan, nakon uhićenja u veljači te godine, poziva suradnike na povlačenje svih naoružanih jedinica iz Turske u Irak
lipanj 2004. PKK obnavlja vojne napade na području Turske
veljača 2008. Turska pokreće veliku kopnenu ofenzivu na kampove PKK u sjevernom Iraku
23. lipnja 2012. borci Kurdistanske radničke partije proglašavaju grad Semdinli na granici Turske i Iraka oslobođenim, povlače se nakon intervencije turske vojske
'Za EU i Francusku PKK je također teroristički pokret'
O delikatnoj situaciji u Francuskoj zbog najnovijih ubojstava kurdskih aktivistica razgovarali smo s Didierom Billionom, stručnjakom za područje Turske, iz francuskog Instituta za međunarodne odnose i strategiju.
• Sve su glasnije priče da je u ovom slučaju riječ o političkom ubojstvu. Možemo li u ovome trenutku govoriti o tome?
- Postoji vjerojatnost da su ubojstva politički motivirana, no za to trenutačno nemamo dokaza. Može se raditi i o ubojstvu zbog financijskih razloga, reketarenja ili slično, no ipak je najveća vjerojatnost da se radi o političkom ubojstvu, pogotovo zbog činjenica da traju pregovori između Radničke partije Kurdistana i Turske, no treba znati da unutar RPK postoji radikalno, odnosno militantno krilo koje se protivi tim procesima.
• Je li riječ o sređivanju računa unutar RPK?
- To je zasad samo jedna od hipoteza i treba biti izrazito oprezan kod donošenja takvih zaključaka.
• Zajednica Kurda Francuske pozvala je Kurde Europe na masovne demonstracije u Parizu zbog najnovijih ubojstava. Ima li Francuska razloga za strah od novih terorističkih napada?
- Kurdi mogu prosvjedovati jer na to imaju pravo, ali postoji definirana procedura i moraju zatražiti odobrenje pariške policijske uprave i MUP-a, što mislim da će i dobiti. No ne trebamo se plašiti jer uostalom već nekoliko godina francusko pravosuđe i jedinice za suzbijanje terorizma strogo kontroliraju RPK, koja se u EU i Francuskoj smatra terorističkom organizacijom. S druge strane, njihove je aktiviste i čelnike posljednjih godina francusko pravosuđe uhićivalo i optuživalo zbog trgovine oružjem, reketarenje kurdskih i turskih trgovaca u Parizu... Francuska se definitivno nema razloga plašiti, već treba voditi odlučnu borbu protiv raznih vrsta terorizma, ali na pacifistički način.
• Poznaje li francuska novija povijest slične slučajeve ubojstva kurdskih militanata?
- Prije 20-ak godina dogodilo se ubojstvo jednog kurdskog političkog čelnika koje nikada nije razriješeno. On je živio u Parizu, no nije bio član RPK, već je pripadao manjoj suprotstavljenoj organizaciji. Provedena je opsežna policijska istraga, koja nikada nije dala rezultata te do današnjih dana nismo doznali ime počinitelja ni naručitelja ubojstva.
Neki su tada ubojstvo pripisivali RPK-u, no nije bilo dovoljno preciznih elemenata za potvrdu te hipoteze. Stalno svjedočimo nasilju jer znamo da RPK nije demokratska organizacija, nego da pribjegava nasilju, ne samo u Turskoj već i u zemljama gdje se nalaze njihovi aktivisti. Kako u Francuskoj, tako i primjerice u Njemačkoj, u kojoj je kurdska zajednica najbrojnija, te u Norveškoj itd.